Kako bi čitatelj ovih redaka u potpunosti shvatio što želimo i o čemu razmišljamo, definirajmo mrak i razlikujmo ga od sljepoće, budući oni koji vide smatraju da je sljepoća zapravo mrak.
I mrak se mora vidjeti… crn je i dubok, ili je taman, sa nekom svjetlom točkom na rubu, ili je noć sa titrajem po koje zvijezde kroz oblake.
No čovjek koji je izgubio vid nema mraka… on nema vizuala, pa pred organom vida nema ništa.
To je baš isto kao da gledate ramenom ili laktom – ništa.
Nekome tko vidi teško je objasniti ništa, no ako ga povedemo u slušanje i dodirivanje mraka, ako mu iz mraka zamiriše nešto kao dominantno čulo???

Dakle, da bi smo ugasili mrak ne osvijetlivši ga, vodimo vas u multi doživljaj, odnosno inspiriramo vas da upalite vlastitu imaginaciju i obojite mrak šarenilom vlastita doživljaja.