Kupi ulaznicu

Ružica Domić - Lalović

Rođena sam, 26.01.1982. u gradu najboljih bosanskih ćevapčića, dakle, Travniku, samo rođena, pa ne pamtim prvi pogled kroz bolnički prozor, jer se bebe ne sjećaju – baš ih briga. U Zagreb došla 1994., izranjena ratom, u potrazi za zlatom, naravno, onim dušinim, onim od kojeg se dječija stisnuta svakodnevica rascvijeta u buket pun svih cvjetova.

Galerija J.B.P. MOLIÈRE: Škrtac - Anita Matković, Ružica Domić-Lalović, Matija Major IVO ANDRIĆ: Prokleta avlija - Ružica Domić-Lalović FRANZ KAFKA: Proces - Ružica Domić-Lalović

Zagreb mi postaje dom, zadnja slamka nade, svjetlo na kraju tunela, budnica za moje utrnule čežnje.

Svoje promrzle ruke prvi put sam ogrijala na kazališnoj vatri 2000. godine koju je zapalio "Kralj Gordogan", a od tog plamena moj život postaje drugačiji, sveživotniji – uokviren iluzijom.

Voljela bih ostati na sceni, voljeti i plakati, položiti dlanove na radosti mojih prijatelja iz kazališta i – nestati u tom zajedništvu, u svijetlo koje samo rijetki vide.

Uloge u predstavama

2