Starac je taj kojega premještaju – sve više namještaj, sve manje čovjek. No on je jedini koji vidi dok drugi tek gledaju. Kroz prozor svoje podrumnice ili bolje rečeno podmornice, on sluša, razmišlja i dolazi do istine.
Polak je šuljajući  Big brother, ostrašćen u pohlepi, sveden na podmuklu krađu tuđeg života.
Djevojka i starac lutaju svojim pričama, razotkrivaju do tada nikom nerečene tajne i tkaju uzajamnosti od kojih u srcima drhturi bezvremenska Ljubav.
Ona gleda i ne uočava, on je slijep a vidi – prelamanje sjene i mraka u čisto neporecivo svjetlo.
Ona njega podmlađuje, a on nju uči vidjeti, zarobiti sliku i dati joj smisao u suptilnom kutu svjesnosti.
Ona i on, starac i djevojka – pahuljice istoga snijega koji je pao u dva fizički nespojiva vremena.
On i ona – i vi koji ste došli na predstavu,
Lahotski i Ema – i Polak koji ih nadgleda.
I vi, koji bi nakon gledanja trebali predstavu i vidjeti, odnosno zaroniti u svoju imaginaciju i probuditi se u podmornici.

Vojin Perić